Naslovnica // Ekspedicije // 8. MSRE "Rokina bezdana 2009" // MSRE "Rokina bezdana" - izvješće - izvadci iz dnevnika 2

MSRE "Rokina bezdana" - izvješće - izvadci iz dnevnika 2

PDF
Ispis
E-mail
Autor Tihi
Subota, 10 Travanj 2010 08:20
Index članka
MSRE "Rokina bezdana" - izvješće
izvadci iz dnevnika
izvadci iz dnevnika 2
zaključak
galerija
galerija 2 -portreti ekipe i oznake ekspedicije
Sve stranice

Subota, 18. srpnja 2009.
Stigao je bosanski dio ekipe, postavili su jarbol, svoju zastavu i šatore. Odlučeno je da subota bude slobodan dan, zbog napornog rada prethodnog dana. Razlog je bila i iznenadna povišena temperatura više članova ekspedicije. Poslije telefonske konzultacije s dr. Josipom Čičekom posegnulo se u ‘’ekspedicijsku apoteku’’. Dijagnoza: lagana viroza (vjerojatno zbog vode).

Nedjelja, 19. srpnja 2009.
Većina bosanske ekipe otišla je u Siničića špilju. Alen, Ado, Jasmin, Darko, Ester Domina i Zsofia Libor, spustili su se u Rokinu i ronili u jezeru jame, koja se nalazi ispred kraja Suhog kanala. Uže je fiksirano u suprotnom zidu od ulaza u jamu i preko uglavljenog debla i velike blatne kosine spušteno je u jezero. Dubina od Suhog kanala do razine vode je 18 m. Na rubu blatne obale napravljena je improvizirana platforma za opremanje. Alen se uz pomoć Darka opremio i zaronio u jezero.
Safe-line je fiksiran na Darku, koji je plutao na površini jezera. Alen je zaronio nekoliko puta i postupno došao do dubine od 23 metra, na južnom kraju jame. Vidljivost je bila veoma loša, od 1 do najviše 3 metra, zbog velikog blata na okolnim stijenama i ''dnu''. Mogućnosti daljnjeg ronjenja postoji kroz vertikalne pukotine široke 1 do 4 metra. Zamijetio je dvije čovječje ribice i na nekoliko mjesta slatkovodne spužvice.
Dio ekipe otišao je u jamu Sekulićku i Lipice. U Lipicama je razgledana stara škola, koja je DDISKF-u ponuđena da je uredi za svoj speleološki dom. Škola se nalazi pokraj crkve. Razgledana je i Črnačka špilja. U glavnom sifonu, zbog vrlo niske vode, zamijećen je ‘’novi’’ kanal.

Ponedjeljak, 20. srpnja 2009.
Istraživanjima se priključio mr. Roman Ozimec, dipl.inž., iz HBSD-a. On je vodio biospeleološku ekipu. U Rokinu su sišle tri ekipe. Prva ekipa: Alan, Frf i Gogo u suhim odijelima otišli su do trećeg sifona. Alan i Frf su ga preronili i topografski snimili, a također i prostor iza njega. Druga ekipa: Alen, Darko, Ado i Jasmin, provjerili su sifon u drugoj jami Suhog kanala a Alen ga je i topografski snimio. Dubina od Suhog kanala do razine vode je 21 m Treća ekipa, biospeleološka: Roman, Ester i Sofie, uzela je uzorke vode i postavila zamke kako bi se drugi dan vidjelo ima li kakvih novih životinjskih vrsta.
Ekipa na površini postavila je ogradu oko jame i krović za natpis pokraj ulaza u Rokinu. Ulaz je tako zaštićen. Na ploči će osim naziva biti i kraći informativni tekst o Rokinoj bezdani.
Popodne je dio ekipe u Črnačkoj špilji potvrdio da je riječ o novom dijelu sifona, koji se kao pukotinski širi dalje još 6 metara. U logoru je nastalo veliko veselje kada se doznalo da su Alan i Frf preronili i treći sifon.

ALANOV OPIS AKCIJE: -
''Nakon iskustva s uzvodnim dijelom Rokine bezdane ovaj put smo odlučili da ćemo Frf, Gordan i ja otići sa svom opremom sami u daljnja istraživanja, jer je druga ekipa bila potrebnija Alenu u Suhom kanalu. Gordan je pratio Frfa i mene i silno se trudio da zabilježi što više trenutaka potpuno ''nove'' Rokine bezdane…što mu je i uspjelo, to sada znamo. Sve je obavio tehnikom ''one man show'', s tri vanjska fleša, što je u ovakvom objektu više nego ''nemoguća misija'' i za to je zaslužio svako poštovanje. Neke je snimke pripremao i podešavao i do 10-15 minuta, plivajući i tražeći pogodna mjesta za postavljanje fleševa. Za to smo vrijeme Frf i ja dopunjavali mjerenja koja su ostala i borili se sami sa sobom i cjelokupnom opremom, jer smo bili u suhim neoprenskim odijelima, s dvobocnicima, olovom i ostalim stvarima potrebnim za istraživanje. Kretali smo se vrlo sporo i teško, a to je rezultiralo grčevima u nogama, bar u mojim. Daljnje napredovanje otežavalo je nekoliko mjesta na kojima su se prilikom urušavanja dvorane kameni blokovi poslagali tako da ih nismo mogli zaobići plivanjem, nego smo morali skidati peraje s nogu i izlaziti iz vode. Tada je naša oprema dobivala ''punu težinu''. Morali smo skakati po tim gromadama, kako ne bismo pali, jer su između njih, naravno, bili duboki procijepi. Bilo je klizavo i vrlo teško.
Nakon nekoliko sati sva trojica smo došli do trećeg uzvodnog sifona. Opremili smo se i zaronili. Njegovu dužinu nismo unijeli u dužinu objekta jer smo smjer uzeli samo na dva mjesta unutar sifona, zbog informacije o smjeru kanala, a dužinu smo odredili na temelju dužine safe-linea. Preronili smo treći sifon maksimalne dubine 5 metara i dužine 25 metara te izronili u mali kanal bez mogućnosti da negdje stanemo nogama. Plivali smo u tom jezercu i promatrali gdje je nestala ta ''velika'' Rokina bezdana. Vidjeli smo da nam iznad glave nije prava stijena, tj. ''plafon'', nego da je riječ o kamenoj gromadi, koja je poklopila gotovo cijeli kanal, ali se između stijena nazire velika dvorana. Na jednom mjestu s lijeve strane, uz Frfovu sam se pomoć, s cjelokupnom opremom popeo oko 1,5 metar visoko u jedan kanal veličine 1x2 metra. Kanal se nastavlja. Od daljnjeg smo istraživanja odustali, bar za ovaj put, jer smo bili nemoćni bilo što više učiniti.
Pri povratku smo Frf i ja obratili pozornost na prijeđeni dio, da provjerimo nismo li možda prošli pokraj nekog većeg kanala. U zadnjih desetak metara činilo mi se da vidim bljeskanje površine, ali kao što to obično biva, imao sam problema s „rilom”, kojemu se safe-line omotao oko osovine i više ga nisam mogao izvući pa nisam mogao ići pogledati je li to možda pravi izlazak iz sifona. Odmah sam pomislio ''nema veze'', bar imamo razlog zbog kojega ćemo se ponovno vratiti.”


Biospeleolozi su postavili zamke i prikupili nešto biomaterijala. Navečer je došlo izaslanstvo brinjske općine, koji su dočekali zadnje ljude iz Rokine i družili se s nama uz logorsku vatru, glazbu i pjesmu do poslije ponoći.

Utorak, 21. srpnja 2009.
U 9.30 sati Radio Otočac je objavio reportažu o našem istraživanju. snimljenu dan prije telefonskim putem. O ekspediciji su govorili Tihi, Alan, Luka i Ado. Ekspediciji se priključio i ostali dio bosanske ekipe. Novopridošli sudionici spustili su se u Rokinu i pomogli Alanu pri snimanju i Alenu pri uronu u drugu jamu u Suhom kanalu.
Roman i biospeleološka ekipa pokupili su zamke postavljene dan prije, a Roman je Alanu, za video zapis, pričao o životinjskom svijetu u Rokinoj. Alen je uz pomoć bosanskih speleologa zaronio u jezero druge jame u Suhom kanalu, prve od ulaza u Suhi kanal. Sišao je pomoću užeta fiksiranog na stijeni. Dvobocnik i ostala ronilačka oprema spušteni su užetom. Alen se opremio na površini jezera, vezan na užetu, jer su okolne stijene okomite, ''bunarski'' se spuštaju u dubinu.
Zaronio je do dubine od 28 metara i nije vidio dno, a ni stijene oko njega. Vidljiv je bio samo sjeverni dio zida. Vidljivost je bila 3-5 metara. Nije zamijetio ni spužvice ni čovječje ribice. Prvi par koji je izišao na površinu donio je uzorke vode iz uzvodnog jezera, koju je načelnik Brinja Ivica Mesić proslijedio na analizu u Rijeku.

Srijeda, 22. srpnja 2009.
Raspremanje logora. Kod jame je završena nadstrešnica s natpisom Rokina bezdana i kraćim tekstom o njoj i zamolbom da se ništa ne baca u nju. Razmotan je Bluewater, smočen i spušten u Rokinu. Alan je imao čast da se prvi spusti po njemu. U izlaznom sifonu ‘’vrtiću čovječih ribica’’ zaronio je do dubine od 27 m i dužine 60 m. Nije primjetio jaču struju vode, ali je vidio mnogo zaglavljenog granja i debala i brzo se mutilo...
Vidio je i izrazito veiki i debeo primjerak čovječje ribice, sigurno duži od 30 cm. Izvučena je cijela oprema iz jame i pripremljena za transport na Zrmanju. Nakon roštiljanja oko logorske vatre održana je poduža rasprava o rezultatima i nastavku ekspedicije na Zrmanji. Od 22. srpnja do 15. kolovoza 2009. ekspedicija je radila na Zrmanji. Logor je bio u Mićanovim Dvorima u Kruševu, kod Đure Župana.
Na Zrmanji se ekspediciji priključilo 12 speleologa iz Mađarske, iz Tatabanye.



Ažurirano ( Utorak, 13 Travanj 2010 11:56 )

Skup speleologa Hrvatske 2012.



Iz sadržaja