Kompliciranost velikih špiljskih i jamskih sustava na neki način utječe i na mjerenja istih, pogotovo kada se takvi sustavi istražuju godinama, čak i desetljećima i kada su istraživanja provedena od više društava. Ponekad je do točnih podataka ili nacrta teško doći ili čak više i ne postoje. U ovoj kompilaciji spojili smo sve do sada poznate podatke mjerenja sustava Panjkov ponor - Varićakova špilja, ispravili poneke krive podatke i na taj način došli do njegove sadašnje duljine...

UKRATKO O SUSTAVU PANJKOV PONOR - KRŠLJE
Panjkov ponor dobio je ime po prezimenu Panjak, kako se zovu vlasnici zemljišta na kojem se nalazi ulaz u špilju. To je stjenoviti previsni polukrug visok 20 m u čijem podnožju leži niski, široki otvor. Špilja Kršlje ima još nekoliko imena koja potječu od prezimena ljudi, vlasnika zemlje u tom području, pa se tako spominje još nazivlje Muškinja, Varićakova i Mitrovićeva pećina. Obje špilje spojene su u sustav u akciji 19. i 20. studenog 1983. kada su Hrvoje Malinar (SO PDS Velebit) i Stanko Plevnik (SO PD Željezničar) preronili sifon u Glavnom kanalu Kršlje (Sifon izgubljenog užeta) i izašli na Panjkov ponor.
Razlog izlaska kroz Panjkov bio je gubitak siguronosnog užeta u sifonu, po čemu je isti i dobio ime...

DULJINA SUSTAVA: 12 922 m
Sustav Panjkov ponor-Varićakova, do nedavno je po duljini bio drugi speleološki objekt u Hrvatskoj, s preko 11.500 metara, a početkom ljeta 2010. godine, došao je na treće mjesto. Naime, speleolozi SO Sv. Mihovil iz Šibenika i SO Željezničar iz Zagreba produžili su na Crnopcu speleološki sustav Kita Gaćešina – Draženova puhaljka na preko 11.900 metara. Sustavu Panjkov ponor – Varićakova špilja ponovo je vraćeno drugo mjesto po duljini u Hrvatskoj 22. srpnja 2010.g., sa 12.922 m tijekom MSRE “Panjkov ponor 2010.” DDISKF-a.
U listopadu dolazi vijest, da su speleolozi sa Kite gaćešine, pretekli ponovo dužinu Panjkovog sustva za gotovo 500 metara, Uz čestitke svim sudionicima tog istraživanja, dodan je novi impuls i izazov da ekipe iz Panjkovog ponora krenu dalje…
Pitanje je samo dana kada će jedan od ova dva sustava dostići, a vjerojatno i prestići Đulin ponor – Medvednicu, trenutno najdulji speleološki sustav u Republici Hrvatskoj.

O duljini Sustava Panjkov ponor-Varićakova špilja (uskoro, vjerujemo i Crno vrelo ili Zečevac) dosta se raspravljalo i raspravlja se u speleološkim krugovima. U ime DDISKF-a (koji trenutno istražuje sustav), kontinuitet se nastavlja i nadopunjuje na istraživanjima bivšega DISKF-a od 1983. godine, te temeljnoj podlozi izrađenoj od strane speleologa SO PD ''Velebit'' cjelokupnog sustava Panjkov ponor – Kršlje nadopunjenog novijim istraživanjima.
Na ovom Posteru iznosimo sve dokazive i dostupne podatke i rezultate na kojima se bazira današnja duljina cijelog sustava, na temelju javno prezentiranih i objavljenih u nekim speleološkim i inim časopisima, kao i rezultatima direktnih istraživanja i postojećih topografskih tablica i nacrta, te ostalih materijala; fotografija, video zapisa, svjedočanstva članova iz drugih speleoloških organizacija koje su sudjelovale na ekspedicijama u sustavu.

O ISTRAŽIVANJIMA...
Prva i temeljita istraživanja Sustava počinju od strane SO PD ''Velebit'' od 1.svibnja do 28. studenoga 1983. (Priroda, rujan 1984.) Tim istraživanjima topografski je snimljeno 9.352 metra.
Zeleni sifon topografski snimljen 1984. (Speleologija Croatica 2/ 1991.) u duljini od 573 metra (Tu je uračunata i duljina sifona od procijenjenih još dvadesetak metara od Ž. Supičića i T. Kovačevića- ali nije top. snimljeno), tu radimo korekciju , tada duljina iznosi 553 metara.

Zeleni sifon je ronjen 15. i 16. studenoga 1986.godine ( Lj. Kalinić, Ž.Supičić, T. Kovačević, P.Vekić i M. Garašić) MSRE ''RAKOVICA 2002”, tada je otkriveno i topografski snimljeno novih 425 metara.

MSRE ''RAKOVICA 2003”
-crta se i poznati dio topografski snimljen od Ž.Supičića i. P. Vekića 1988. godine.
Na ekspediciji se roni u sifonu desnog kanala iza Glavnga sifona (rone Pavol Skovajsa, Pavel Riha-Terminator i Jan Enčev-Honzo –s njima do ulaza u sifon preronio je i Tihomir Kovačević. Sifon je dobio ime po Ljubiši (Ljubiša Kalinić prvi je preronio sifon, zatim Žarko Supičić i Tihomir Kovačević …).
2003. je ronjen i ''Arenin sifon'' - nazvan još i ''Kada''.
Sveukupna duljina preronjenih kanala iznosi 50 metara (originalne skice).
U duljinu od 1.620 metara ulaze svi prije istraženi (ponovo crtani) kanali i novo-istraženi 2002. i 2003. godine s duljinom preronjenih sifona (50 m).

Neki podaci kao i navedene duljine iza Glavnog sifona u Varićakovoj, zatim duljine iza takozvanih 'Troprstića'', koji se spominju od nekih istraživača, te još niz kanala i kanalčića nisu nam poznate niti ikada prezentirane u nekoj publikaciji i u javnosti, te ukazanim relevantnim izvorom gdje se to može naći ili potvrditi, a ulaze u 12.385 metara - podatak koji se vodi u nekim službenim speleološkim popisima.

Koliko je poznato, a i vidljivo iza Glavnog sifona u Varićakovoj ide odmah ''Neočekivani kanal'', koji je sastavni dio opisa i prikazanih kanala od M. Čepelaka, a postoji tvrdnja kako se tamo nalazi kanal od šestotinjak metara… a u nekom dijelu špilje istraženih 700 metara, ali ne topografski snimljenih… i tako dalje...

I konačno, “MSRE PANJKOV PONOR 2010.” : na ovoj Ekspediciji istraženo je i topografski snimljeno 1.397 metara, te nova duljina sada iznosi:

9.352 (SO PD '' Velebit'' , M. Čepelak)
553 (DISKF , M. Garašić ) – Zeleni sifon
1.620 (DDISKF, A. Kovačević) – Nova Panjkova
1.397 (DDISKF, A. Kovačević) – Nova Panjkova
--------------------------------------------------------------
12.922 m

Opaska:
Nanovo je mjereno i Crno vrelo (Petra Kovač – Konrad, Hrvoje Cvitanović i Alan Kovačević): njegova duljina je 337 metara, a ne kako se u pojedinim napisima vodi: 659 metara!

Kompilacija: Tihomir Kovačević - Tihi
Izrada postera i projekcije: M. Prpić - Luka