Nije baš česta pojava da se, gotovo usred grada, "natrči" na neki speleološki objekt. Pa iako to nije nova i nepoznata špilja, otkapanje ulaza i uopće cijela akcija učinili su da se osjećamo kao da jest. Odrađena u popodnevno vrijeme nakon posla, akcija nam je svima donijela zadovoljstvo, dobre fotke i dozu klaustrofobije zbog stvarno uskog provlačenja na ulazu. U nastavku pročitajte tekstove Darka Višeka i Marijane Jelić o tome kako je došlo do akcije i kakva je Kustošijanka u geološkom pogledu...

KAKO SAM DOŠAO DO KUSTOŠIJANKE ILI KUSTOŠIJA IMA ŠPILJU
Darko Višek

U neobaveznom razgovoru sa susjedom Vladom Krapljanom iznenadilo me njegovo pitanje da li znam da u Kustošiji postoji špilja. Od rođenja živim ovdje, speleologijom se bavim duže vrijeme, ali nikad do sada nisam čuo za tako nešto.
U nastavku priče, Vlado, rođeni Kustošijanac, rekao je da se tamo zavlačio sa prijateljima kao klinac, prije gotovo 40-tak godina. Akciju smo dogovorili za drugo jutro. Špilja se nalazi u ulici Graberje, na rubu park šume Grmoščica. Nakon kraćeg pretraživanja šumarka,došli smo pred omanju rupu u zemlji. Bila je veličine rukometne lopte, poprilično zatrpana zemljom i lišćem. Rupa je padala pod kutem od 45 stupnjeva i stvarno nije izgledala nimalo privlačno. Prodor i kopanje ostavili smo za drugo jutro kada smo došli naoružani sa dvije štihače, lopatom, i kantom. Poslije jednosatnog kopanja, rupica je bila dovoljno proširena da sam mogao zaviriti u nju. Uvukao sam se na noge u usko provlačenje, gurajući nogama zemlju ispred sebe. Nakon dva metra tog mukotrpnog provlačenja, ušao sam u lijep i prostran kanal, koji je vijugajući išao dalje.
Visina kanala bila je dovoljna za normalno hodanje. Na zidovima su bila urezana mnogobrojna imena bivših posjetitelja, hrabrijih mladih Kustošijanaca, koji su desetljećima posjećivali ovu špilju. Zadnja urezana godina koju sam primijetio bila je 1993. Pretpostavljam da se od tada do danas ulaz postepeno zatrpavao lišćem i klizanjem zemlje, te da od tada nije bilo posjeta. Nastavio sam dalje vijugavim kanalom. U desnom zidu netko je tko zna kad ostavio svijeću. Na stropu sam primijetio tri šišmiša, koji su najvjerojatnije stalni stanovnici ove špilje.
Nakon 40-tak metara došao sam do kraja špilje, koja je završavala sa uskim kanalom u plafonu i dvije manje rupe u podu. Isto popodne svoje saznanje izložio sam na shout-boxu našeg portala. U kratkom roku skupio se veći broj članova DDISKF – „speleo forenzičara“, spremnih da odmah ulete i pogledaju ''novu'' špilju. Okupljanje je bilo u konobi Ankora: Tihi, Alan, Luka, Marijana, Shookre, Damir i ja. Krenuli smo istražiti slučaj do kraja. Alan i ja smo se prihvatili kopanja na kraju Glavnog kanala, a ostali su topografski snimali, fotografirali, kopali izvana drugi ulaz i razgledavali. Prije spomenuti uski kanal u plafonu na kraju špilje, nakon kopanja pretvorio se ''skoro'' u drugi ulaz. Nismo ga otkopali do kraja, zbog nestabilnog plafona, a i za to nije bilo neke potrebe.
Dvije rupe u podu bile su premale za daljnje napredovanje. Sretni i zadovoljni vratili smo se u grad, ravno na sastanak Društva, gdje se uz pokoju čašicu razgovor produžio dugo u noć- kako je Kustošija dobila svoju špilju Kustošijanku.
Ipak se ne događa svaki dan da se u Kustošiji otkrije neka nova špilja!
(D.V.)

ŠPILJA KUSTOŠIJANKA
Marijana Jelić, dipl. ing. geol.

UVOD
Špilja Kustošijanka smještena je na jugozapadnim obroncima Medvednice. Poznato je da je područje Medvednice i samoga grada Zagreba tektonski vrlo aktivno te je sukladno tome ispresijecano brojnim strukturama, rasjedima i borama. Sama lokacija špilje nalazi se u blizini rasjeda pružanja jugozapad-sjeveroistok (prema Detaljnoj inženjerskogeološkoj karti „Podsljemenske urbanizirane zone“, HGI, Zagreb, srpanj 2007.) a pripada sustavu tzv. Zagrebačkog rasjeda.
Na GIS-u grada Zagreba ona se nalazi na početku ulice Graberje, u zagrebačkom naselju Kustošija. 600-tinjak je metara udaljena od Ilice u smjeru sjevera, s ulazom na oko 155 m.n.m., približnih koordinata 45,819892 N, 15,927705 E. (slike 1, 2)
Za nju je saznao naš član Darko Višek prilikom razgovora sa poznanikom Vladom Krapljanom. Špilja je poznata lokalnim žiteljima još od ranije. Dokaz tome su mnogobrojni urezani natpisi u stjenkama špilje s raznim imenima i datumima. Poslije detaljnih raspitivanja Darka o njenom istraživanju od strane speleologa, zaključeno je da se još niko nije upustio u takvo što. Darko je obavijestio članove društva i poslijepodne – istoga dana kada se saznalo za nju i ekipa je krenula u razotkrivanje tajni Kustošijanke (ime je dobila po želji Darka Višeka, jer joj lokalno stanovništvo  nije znalo ime).

GEOLOŠKE KARAKTERISTIKE
Prema DIGK na lokaciji su utvrđene naslage pleistocenske starosti (Q1) zastupljene glinama i prašinastim glinama koje su transgresivno taložene na sedimentima gornjeg ponta (₂M₇), zastupljenima prašinastim laporima, prahovima i pijescima, tzv. Rhomboidea-naslage. One leže na naslagama donjeg ponta (₁M₇) koje su predstavljene glinovitim laporima, tzv. Abichi-naslage. Naslage donjeg i gornjeg ponta taložene su u brakičnoj sredini (slika 3) Pregledom lokacije ustanovljene su naslage jako zaglinjenih, prašinastih lapora sivkaste boje i srebrnkastog sjaja što upućuje na relativno veliku količinu tinjaca. Javljaju se proslojci i leće zaglinjenog pijeska narančasto-smeđkaste boje, vjerojatno zbog sadržaja željezovite komponente.
Čime je uvjetovan nastanak špilje - prirodnim putem ili čak djelovanjem čovjeka, pokazati će daljnja istraživanja. (slika 4) Slojevi su položeni pod malim kutom od oko 10º, sa smjerom nagiba jug, jugoistok.

U špilji se mogu primijetiti brojne pukotine većih i manjih dimenzija a zbog malog nadsloja kroz njih prodire korijenje. (slike 5, 6, 7) Ulaz u špilju je veoma uzak te je bez kopanja bilo nemoguće u nju ući. Špilju su topografski snimili Damir Pavelić i Marijana Jelić, a fotografski Darko Višek i Marjan Prpić -Luka.
Ukupna dužina izmjerenih kanala iznosi 44,7 metara. Špilja na kraju Glavnog kanala ima i drugi ulaz. On je na površini udaljen svega petnaestak metara od prvoga. I njega smo probali otkopati, ali zbog opasnosti da se ne uruši na istraživače koji su bili unutra, odustali smo. U samoj blizini drugog ulaza, iznutra s lijeve strane prema dolje nastavlja se kanal.
Zbog njegove izuzetne uskoće prolaz čovjeka dalje je nemoguć bez nekih posebnih dodatnih aktivnosti. Većim dijelom špilje može se uspravno hodati.
Iako dužina špilje ne prelazi 50 metara, bilo nam je veliko zadovoljstvo istražiti je, znajući da Medvednica i njeni obronci ne obiluju baš sa speleološkim objektima i da je ovo područje bogatije saznanjem o još jednom.

FOTOGALERIJA:




(T. Kovačević, M. Prpić, D. Pavelić)