Naslovnica // Ekspedicije // 8. MSRE "Rokina bezdana 2009" // MSRE "Rokina bezdana" - izvješće - izvadci iz dnevnika

MSRE "Rokina bezdana" - izvješće - izvadci iz dnevnika

PDF
Ispis
E-mail
Autor Tihi
Subota, 10 Travanj 2010 08:20
Index članka
MSRE "Rokina bezdana" - izvješće
izvadci iz dnevnika
izvadci iz dnevnika 2
zaključak
galerija
galerija 2 -portreti ekipe i oznake ekspedicije
Sve stranice

IZVADCI IZ DNEVNIKA EKSPEDICIJE

Petak, 10. srpnja 2009.
Okupljanje prvih članova i postavljanje logora.

Subota, 11. srpnja 2009.
Uređenje logora

Nedjelja, 12. srpnja 2009.
Dio ekipe opremio je Rokinu bezdanu s tri užeta, dva za spuštanje speleologa i jedan za spuštanje opreme. Drugi dio ekipe istraživao je Pasju jamu i Malu Rokinku.

Ponedjeljak, 13. srpnja 2009.
Počelo istraživanje Rokine bezdane. Alan i Pavelić preronili su Prvi uzvodni sifon, prošli Tihijev kanal i zaronili u Drugi uzvodni sifon. Alan je taj dogođaj opisao ovako:
'' Iako smo to već znali, sada smo potvrdili da je Prvi uzvodni sifon, iz kojega se ulazi u Tihijev kanal, puno kraći nego se to pretpostavljalo prije 20-ak godina. Sada smo to još jednom detaljno izmjerili i potvrdili. Ronilo nas je 6 i potpuno smo pregledali sifon, koji je poligonske dužine 6 metara (gledajući od površine vode ulazne stijene iznad sifona do površine vode i stijene iza sifona). Na lijevoj strani, gledajući na ulaz, nalazi se metalna cijev spuštena s površine radi ''navodnoga'' vodozahvata, te jedna koja je ‘’proletjela’’ kroz bušotinu i nalazi se na dnu sifona. Najveća je dubina sifona 6 metara, ali ga se roni na dubini od 2 metra. Prvi sifon svi smo preronili s jednom 6-litrenom 300- barskom bocom. Zatim smo kroz kanal otplivali do slapa ''Istra'', 50 metara udaljenog od Prvoga sifona. Na slap smo se penjali s lijeve strane. Velik dio slapa bio je suh. Tu smo zabili ''fiks'' i ostavili trajno zamku za pomoć pri penjanju iz jezera. Na slapu smo ostavili dvije boce, a četiri odnijeli do kraja Tihijeva kanala. Boce smo nosili rastavljene, radi lakšega transporta. Ispred Drugog uzvodnog sifona malena je plaža, dovoljna da se Pavelić i ja opremimo. Spojili smo četiri zasebne boce u dva ronilačka kompleta. Kako smo prvi put išli u preron, ne znajući što nas sve čeka pri istraživanju i u sifonu, sve smo radili s punim oprezom i po najstrožim speleoronilačkim pravilima. Maksimalna je dubina drugog uzvodnog sifona 8 metara, a duljina 30 metara. Širok je na mjestima oko 10 metara, a vidljivost je u vodi bila oko 5-6 metara. U prvom ronjenju nismo znali jesmo li u ''glavnom'' kanalu ili u nekom bočnom… Ronili smo po nekakvom osjećaju i iskustvu, prateći teren kanala… Izronili smo na mjestu gdje je voda bila duboka oko 1 m. Prilikom izrona mislio sam da smo pogodili neki sporedni kanal… Gotovo nevjerojatno, Rokina je iza sifona potpuno promijenila karakter. Izronili smo u potpunu tišinu i čudesan mir… Zavezali smo ''safe-line'' oko jednog kamena i s opremom lagano otplivali nekih 50 metara, voda je bila duboka između 5 i 8 metara. Vratili smo se. Takav je bio dogovor, a ''safe-line'' smo odrezali i ostavili za sljedeće istraživanje.''

Mađari su nizvodno postavili prečnice preko slapa i ''mlina'' do jezera s čovječjim ribicama i slatkovodnim spužvicama. Užad su postavili na prijašnje ''fikseve'' Druga ekipa topografski snimala Malu Rokinku. Zaključeno je da Mala Rokinka ima pukotinske veze s Pasjom jamom i da svakako ima podzemnu vezu i s Rokinom bezdanom, kao i Pasja jama. To smo zaključili na temelju priča ljudi iz sela. Naime, kada se razina vode u Rokinoj jami podigne i utihne šum slapova iz njezine dubine, tada se u Maloj Rokinki voda digne gotovo do ulaza i ujezeri. S pojavom šuma slapova u Rokinoj u Maloj Rokinki nestaje jezero, najvjerojatnije kroz pukotinu gdje se kopalo(!?!).
Voda odlazi i kroz još neke pukotinske kanale u Pasju jamu i podzemnim putovima dalje prema ponorima u Jezeranskom polju ili prema Rokinoj bezdani.

Utorak, 14. srpnja 2009.
Slobodan dan, dan za odmor i relaksaciju. Mađari otišli na izlet na Plitvice.

Srijeda, 15. srpnja 2009.
Ana Šebalj iz Općine Brinje prikupila je podatke za članak u Brinjskom glasniku i za Brinjski portal. Zamijenjeno oštećeno uže u Rokinoj bezdani. Dio ekipe u parovima se spuštao s opremom na sebi, a dijelom prateći transportno uže i ronilačku opremu. Za vrijeme spuštanja zadnjega para na prvom zubu otkvačila se torba s regulatorima i pala sve do dna. Na sreću, svi su već bili u Suhom kanalu, a regulatori su otišli u ''otpis''. Topografski i fotografirana snimljena je ulazna vertikala, Suhi kanal i mokri kanal uzvodno do Prvog sifona. Druga ekipa je topografski snimala Pasju jamu i Malu Rokinku.

Četvrtak, 16. srpnja 2009.
Dan odmora za ekipu iz Rokine bezdane. Druga je ekipa s mještaninom Daliborom otišla do nove jame u zaseoku Dumenčići blizu Stajnice. Jama je u Stajničkoj uvali ili Stajničkoj žlibi i duboka je 8 metara. Prikupljen je biološki materijal. Poslijepodne su svi sudionici ekspedicije razgledali Siničića špilju. Zamijećeno je da je netko nedavno bio unutra, sve je puno urezanih znakova „Ž…”. Šteta, jer speleolozi nisu devastatori i mislimo da je to napravio neki neodgovorni samozvanac koji se proglasio pripadnikom te speleološke udruge.
U isto vrijeme topografski je snimljena Mala Siničića špilja, čiji je ulaz dvadesetak metara od glavnog ulaza u Siničića špilju, a otvorio se prije nekoliko godina, nakon velikih kiša i poplava. Zacijelo je povezana sa Siničićkom, međutim, fizički se ne može proći zbog uskoće kanala.

Petak, 17. srpnja 2009.
U logoru su boravili novinari ''Globusa'' i napravili reportažu o ekspediciji. Ugodno smo se iznenadili doznavši da je Općina Brinje donirala novac za 200 metara užeta. Zahvaljujući Robertu Erhardtu i firmi ''Vrhunac'' d.o.o. uže Bluewater (jedno od najkvalitetnijih superstatika), bilo je navečer u logoru. Donijela ga je Beata Prpić. U Rokinoj Alan i Frf topografski su snimili sve do trećeg sifona, nacrtavši preko 200 metara novog dijela. U prođenim kanalima vidjeli su mnoštvo čovječjih ribica.
ALANOV OPIS AKCIJE:
“Kako se Pavelić morao vratiti u Zagreb, moj novi partner za daljnje istraživanje i topografsko crtanje novih uzvodnih dijelova bio je Frf. Topografski smo snimili sve do mjesta gdje smo stali Pavelić i ja te otud nastavili paralelno topografski mjeriti i istraživati. Rokina je u ovom djelu neprepoznatljiva. Krene kao polupotopljeni kanal, a onda slijedi velika dvorana, opet kanal pa dvorana i tako sve do trećeg sifona. Voda je u 90% kanala vrlo duboka pa se tok uopće ne osjeti, tako da je totalna tišina u tom dijelu špilje. Uspoređujući ovaj dio s do sada poznatim dijelovima vodenog toka Rokine, gdje se jedva međusobno čuje od gromoglasne buke vode…ovdje je druga priča… Dojam pojačava veličina kanala i dvorana, gdje naša električna rasvjeta izgleda kao mala krijesnica. U ovom djelu zamijetili smo također veliki broj čovječjih ribica, ali niti jednu slatkovodnu spužvicu. Topografski smo snimili sve do Trećeg uzvodnog sifona. Sva uzvodna ronjenja u Rokinoj bezdani Frf i ja odradili smo u suhim ronilačkim odijelima i zaključili da je to bio najbolji potez, jer smo bili više od 5 sati u vodi i mirovali prilikom mjerenja. Uvjeren sam da to ne bismo mogli dobro napraviti u mokrim odijelima, jer bi nam u hladnoj vodi, nakon više sati boravka u njoj, koncentracija osjetno pala zbog hladnoće.”

Taj smo dan istraživali i drugu jamuna koju su nas dan prije upozorili cestari. Nazvali smo je Jama uz cestu. Duboka je oko 8 metara i prepuna je smeća i bombi. Poslije istraživanja dali smo joj ime „Jama sa smećem”.



Ažurirano ( Utorak, 13 Travanj 2010 11:56 )

Skup speleologa Hrvatske 2012.