Dvojica hrvatskih speleologa Robert Erhardt i Darko Bakšić  spustili su se 2. studenog ove godine u najdublju jamu na svijetu – Voronju. Nakon sedmodnevnog boravka u jami kao članovi međunarodne speleološke ekspedicije zajedno sa speleolozima iz Ukrajine, Rusije i Mađarske dosegli su dubinu od 2080 m!

Tamo su dopremili tešku ronilačku opremu koja bi nakon eventualnog zaobilaženja sifona "Kvitočka" omogućila uron u sifon zvan "Dva kapetana" na najdubljoj dosegnutoj točki jame -2191 m. Osam dana trebalo im je da dođu na Arabika Massif u zapadnom dijelu Kavkaza i uđu u "jamu nad jamama" Krubera - Voronja, kako glasi njezino ime.
Četvrtog dana boravka u jami spustili su se ispod čarobne dubine 2000.

Nakon transporta opreme krenuli su put izlaza, što je pak trajalo tri dana, a tamo ih je dočekao snijeg koji je zatrpao i ulaz jame pa je vođa ekspedicije Denis Provalov morao prije izlaska prvo otkopati prolaz do površine. Osim tih problema, vani su lavine poharale bazni šator u kojem je kuhinja.

Ali još ni izdaleka nije kraj ekspedicije jer nakon kratkog odmora očekuje ih ponovno spuštanje do 1400 m dubine, a povratak je predviđen 18. studenog 2009. godine.

Čestitamo Darku, a posebice prijatelju Robertu (inače članovima HGSS-a) te Velebitašima jer su to i značajni klupski uspjesi.

fotografije. www.cavexclub.ru

Malo o Kruberi...

Ulaz u jamu se nalazi u ledenjačkoj dolini Ortobalagan u masivu Arabika na području zapadnog dijela planinskog sustava Kavkaz na nadmorskoj visini od 2240 m. Arabičko gorje se nalazi na teritoriju Abhazije koja službeno pripada Gruziji, ali ju ne priznaje te sebe smatra neovisnom državom. Najviši vrh je Vrh speleologa visok 2705 m.
Arabičko gorje građeno je od vapnenaca gornje jure i donje krede koji su ispresjecani dubokim tektonskim pukotinama.
To je pogodovalo dubokom okršavanju i podzemnom otjecanju voda, ponajviše prema izvorima i vruljama uz obalu Crnog mora. Jamu Krubera su pronašli Gruzijski istraživači početkom 60-tih godina. Istražili su je do dubine od samo 60 metara gdje se nalazio vrlo uski, za njih neprolazni, nastavak u nepoznati dio jame. Jamu su nazvali u čast Alexandera Krubera, osnivača ruske znanosti o kršu koji je početkom 20. stoljeća istraživao krš Arabičkog gorja.

U razdoblju 1982. do 1987. članovi Kijevskog speleološkog kluba su uz velike napore uspjeli istražiti jamu do dubine od 340 m. Tada je jama dobila i drugo, danas nešto popularnije ime Voronja (Vranina jama, po brojnim vranama koje se gnjezde u ulaznom dijelu jame). Istraživanje je nastavljeno 1999. godine u organizaciji Ukrajinskog speleološkog saveza. Tada je istražen jedan duži odvojak koji je vodio u smjeru obližnje jame Kujbyshevskaja koja je dio jamskog sustava Arabikskaja dubine 1110 m. Speleolozi su se nadali da će spajanjem povećati ukupnu dubinu sustava jer se ulaz u Voronju nalazi na 60 m većoj nadmorskoj visini, a dubina sustava se mjeri od najvišeg ulaza. Međutim taj odvojak, iako vrlo blizu, nije završio u jami Kujbyshevskaja, već u velikoj podzemnoj dvorani nazvanoj - Nije Kujbyshevskaja. Drugi odvojak su istražili sve do dubine od 750 m.

U nastavku istraživanja je 2000. godine dosegnuta dubina od 1215 m, a još iste godine stigli su već na vrtoglavih 1410 m dubine. Strujanje zraka u jednom uskom odvojku iznad tadašnjeg dna upučivalo je istraživače na nastavak istraživanja. Sljedeća ekspedicija organizirana je u zimi na prijelazu 2000. na 2001. godinu. To istraživanje simbolički se odvijalo na prijelazu stoljeća i tisućljeća, a rezultiralo je novim rekordom – najdubljom jamom na svijetu. Zimsko razdoblje odabrano je zbog mogućeg naglog nadolaska vode na većim dubinama za vrijeme ljetnih oluja. To je stvorilo velike teškoće u organizaciji transporta, rada i boravka na površini masiva Arabike, ali je dalo određenu sigurnost istraživačima u jami.

Najveće prepreke predstavljala su suženja zbog zarušenih kamenih blokova koja si istraživaći morali proširivati klesanjem. Postavljena su dva podzemna bivka na dubini od 500 i 1215 m. U noći između 4. i 5. siječnja 2001. prvi speleolozi su sišli na dubinu veću od dotadašnje najdublje jame svijeta Lamprechtsofen – Vogelshaht u Austriji (dubine 1632 m). Uspjeli su se spustiti do 1710 metar dubine i tako postaviti novi svjetski rekord među dubokim jamama. Jama se sastoji od niza vertikalnih kanala (najveća vertkala u jednom dijelu je duboka 152 m) koji se smjenjuju s položenijim, ali puno užim meandrirajućim kanalima. Puna je suženja i vrlo uskih provlačenja koji ometaju kretanje speleolozima, a posebno otežavaju transport opreme neophodne za istraživanje. Istraživanje je proteklo u redu, ali su problemi nastali pri povratku s planine. Zbog jakog sniježnog nevremena helikopter nije mogao doći po članove ekspedicije pa su bili primorani spustiti se u dolinu pješice prteći duboki snijeg po vrlo niskoj temperaturi. Postojala je i velika opasnost od lavina, a jedan je član umalo stradao pod jednom od njih.

Članak i fotografije u prilogu teksta sažetak su do sada javno objavljenih podataka o Voronji i ne moraju predstavljati konačne i točne podatke.
Izvori: internet: geografija.hr, national geographic, speleologija.hr, cavexclub.ru.