Objekt: Grbina pećina

Lokacija: zaseok Grbe; Plaški

Datum: 3. svibnja 2014.

Voditelj akcije: Alan Kovačević

Ostali članovi: Tomislav Flajpan Frf, Damir Pavelić i Tihomir Kovačević Tihi

Svrha: daljnje istraživanje Grbine pećine tehnikom speleoronjenja.

Vremenski uvjeti: kišovito

Kratki opis akcije:

Četveročlana ekipa krenula je oko 8 u jutro iz Zagreba u jednom vozilu do zaseoka Grbe, pored Plaškog. Parkirali smo na kraju kolnog puta prema pećini Grbe. Nakon gableca smo se počeli opremati i odmah kod vozila svi smo obukli neoprenska odijela. Složili smo 3 ronilačke konfiguracije te natovareni olovima, dvobocnicima, užetom i ostalom opremom koritom potoka došli do mjesta ispod okomite stijene gdje sada izvire potok Grbine (Put je mnogo lakši i nije zahtjevan kao kada se ide po slojnici i hrbatima. Jedino treba korito malo raščistiti od granja op.a.). Ispod same vertikalne stijene malo smo odmorili. Damir i Frf su se vratili do auta po ostatak opreme, a Alan je krenuo kosinom koja ima i do 70 % nagiba i postavljao uže za uspon… od korijena do korijena…srušenog stabla postavljena je linija za uspon u duljini od otprilike 60-70 metara.

Uglavnom smo sve prošli uz pomoć ručnog blokera (netko lakše, netko teže! op.a.). Alan, Frf i Damir su morali dva puta proći taj put zbog transporta. Cijelo vrijeme dolaska do špilje i vrijeme provedeno pred špiljom je kišilo i to ne jako, što je važna informacija, zbog svih prisutnih članova koji su po prvi puta vidjeli  naglo-brzo dizanje vode u jednom speleološkom objektu. Naime u nepun sat vremena razina vode se digla gotovo za jedan metar! Ulazimo u špilju potpuno opremljeni za ronjenje, pri čemu su ronili Alan, Frf i Damir, a Tihi je kao kroničar sve bilježio fotoaparatom te ponovo zamolio speleo-ronioce da potraže čovječju ribicu.

Uslijedio je kratki dogovor pred uron. Voda je bila mliječno mutna. Vidljivost neznatna. Prvo Alan, zatim Frf i Damir. Tihi je ostao na suhoj stepenici, koja je još virila dvadesetak centimetara iz vode, iznad skoka koji je uvijek, u doba niskog vodostaja, bio preko dva metra iznad sifonskoga jezera. Nije prošlo ni desetak minuta i u jezeru su se pojavila svijetla. Alan je prekinuo daljnje istraživanje zbog mutnoće vode…ali uz "super vijest": vidjeli su dvije čovječje ribice!!!

Grbina je potvrđena kao novi lokalitet tog našeg endemičnoga dragulja.

Sada smo sigurni da postoji podzemna veza s drugom stranom Kapele i Rokinom, Markarovom, Crnačkom…i nakon našeg izlaska voda u špilji je nastavila rasti - nismo čekali krajnji rezultat već smo krenuli sa silaskom i raspremanjem linije.

Uz veliko zadovoljstvo uslijedio je lagani povratak kući, koji je bio nakon dobre okrjepe u Donjem Zvečaju kod našeg prijatelja Mate, a zatim kod Damira u Jaski, oko 1 sat drugog dana, 4 svibnja.

Komentari sudionika:

Alan (voditelj): Ah ta Grbina... svaki puta novi izazovi ali i nova otkrića. Prvi puta doživljavam da se voda toliko brzo podiže i iz minute u minutu potpuno mijenja izgled špilje – izrazito vrijedno iskustvo ali još draže mi je što imam tvrdoglavog oca koji kada zapne na nekoj svojoj ideji ili viziji gura dok se ne ostvari. Tako je bilo i sa čovječjom ribicom koju smo ovoga puta u vrlo lošim ronilačkim uvjetima pronašli i potvrdili novu lokaciju u Hrvatskoj. Cijelo vrijeme nas je podsjećao da gledamo ako vidimo čovječju ribicu i eto Frf ga je poslušao i našao prvu, čim mi je Frf ukazao pozornost na nju nakon svega par metara ja nailazim na drugu.

Frf: Naša malobrojnost je dovela do toga da smo se malo slomili od transporta. Jer inače za toliko opreme koristimo transportnu ekipu (koje ovaj puta nije bilo na raspolaganju). Nije bio problem tmurni kišoviti dan, niti kiša, niti temperatura, niti vjetar, niti nošenje opreme do pod stijenu. Nego nošenje  dvobocnika  po Alanovoj prečnici i strmom klizaonom pod nogama s određenim preprekama. Bogatiji smo za iskustvo dizanja vodenog nivoa na očigled.

Damir: Kako sam ove godine zbog niza okolnosti bio spriječen ozbiljnije sudjelovati na akcijama društva, prijedlog da pokušamo produljiti sifon u Grbinoj prihvatio sam objeručke, iako se i prije polaska moglo naslutiti da će akcija zbog malog broja sudionika, velike količine opreme i lošeg vremena, biti puna izazova.
Ali, Grbina svoje tajne ne odaje lako a nikad niti nije. Nakon uloženog izuzetnog napora da oprema dođe do sifona, sve poslije bilo je lakše. Pogotovo je postalo zanimljivo kada smo primijetili dizanje već ionako visoke razine vode, što je meni bio prvi takav doživljaj. Nakon kratkog dogovora krenuli smo u zaron, koji je trajao izuzetno kratko s obzirom da se u uskom i blatnom sifonu ionako mutna voda potpuno zamutila, te daljnje traženje prolaza nije imalo smisla. Međutim, nismo došli uzalud, jer je došlo do neočekivanog otkrića…

Tihi: Jedan od sretnijih trenutaka u mom životu. Vizionarska želja da pronađemo čovječju ribicu s ove strane Kapele. Kada sam prije 35 godina počeo sa svojim speleološkim istraživanjima i nezavršenim magisterijem o "Lokaciji čovječje ribice u Dinarskom kršu i pokušaju njenog uzgoja" i velikom željom, koja mi se sada konačno ostvarila... našli smo tu novu lokaciju!!!

Hvala ekipi na ovoj beskonačnoj sreći.

sifonsko jezero                   dizanje vode naočigled       radost nakon otkrića

Do špilje preko grana

Vezani članak - Grbina 2013.