Za vrijeme ljetovanja na Lošinju, privučen stalnim zovom podzemlja, mraka i vlage, posjetio sam nekoliko napuštenih podzemnih vojnih objekata, kojih na ovom području ne nedostaje. Lošinjski arhipelag je kroz povijest imao veliko strateško značenje, te su vojske različitih država utvrđivale vojne baze različite namjene.U neposrednoj blizini Malog Lošinja nalazi se veliko podzemno skladište goriva i streljiva za mornaricu, koja je u zaštićenoj malološinjskoj uvali Augusta imala svoju bazu. Ostali objekti koji su porazbacani duž cijele naše obale, na vanjskom nizu otoka, bili su većinom ukopane topničke bitnice, za protubrodsku borbu, zbog stalno prisutnog straha od pomorske invazije. Većina objekata je napravljena za vrijeme Austrougarske i talijanske okupacije, da bi ih nakon toga preuzela tzv. JNA. Prema dostupnim informacijama, za vrijeme JNA bili su opremljeni protubrodskom inačicom poznatog njemačkog topa FlaK 88. Hrvatska vojska te objekte je koristila jako kratko a sada su zbog promijenjene vojne doktrine napušteni. Iz njih je do najsitnijeg detalja izvađeno sve što se može na bilo koji način upotrijebiti. Svi vojni položaji su kvalitetno postavljeni i maskirani, tako da ih je i danas teško primijetiti, kako s kopna tako i s mora.

Krenimo redom. Prvi objekt nalazi se na lokaciji Velopin, u uvali Augusta. Ovdje se je nalazila opskrbna baza JRM, te je izgrađen za skladištenje goriva, mina, torpeda i sličnog. Uz prateće nadzemne objekte nalazi se podzemno skladište vojne opreme. Za transport se koristila uskotračna željeznica, čiji ostaci se i danas vide.

Skladište je složene građe, te se u njemu nalazi zapovjedni centar, agregati za struju, veliko podzemno spremište vode, pumpne stanice, ventilacijski sustav, spavaonice, alatnica i brojne prostorije za držanje streljiva i ostalog materijala.

U najdubljem dijelu skladišta nalazi se velika prostorija. Po izgledu nosača pretpostavljam da je služila za smještaj torpeda ili raketa. Ima dvostruki ulaz za brzi utovar na brodove.

U sklopu ove mornaričke baze nalaze se i spremišta goriva za opskrbu brodova. Potpuno su odvojena od opisanog objekta, zbog zaštite od požara i eksplozija. Postoje sveukupno tri odvojena spremišta a u svakom se nalaze po osam velikih cisterni, poput onih na četiriosovinskim vagonima.

Na suprotnoj strani malološinjskog zaljeva nalazi se brdo Tovar, sa utvrdom iz doba Austrougarske. Sa ove lokacije bilo je moguće lako nadzirati promet s obje strane otoka Lošinja, za što i danas služi instalirani radar. Utvrda je sagrađena na samom vrhu, ali je sa vanjskih strana zatrpana iskopanim materijalom na kojem je zasađena vegetacija, te se jako teško uočava s kopna i mora.

Ovaj objekt su različite vojske pregrađivale i nadograđivale ovisno o promjeni vojne strategije i tehnologije, tako da su neki dijelovi potpuno novi, a neki su napušteni već poslije drugog svjetskog rata, ako ne i prije. Očuvana arhitektura je slična ostalim austrougarskim tvrđavama sagrađenim na kraju 19-og stoljeća na Jadranu. Otvori koji se vide s lijeve strane ulaza navodno su služili za pokop mrtvih u slučaju opsade.Ne znam koliko u tome ima istine, ali mogu potvrditi da imaju potrebne dimenzije. Na prostoru oko glavne utvrde nalazi se više malih bunkera predviđenih za teške strojnice, koje su štitile prilaz objektu iz svih smjerova.

U sklopu kompleksa nalazi se topnička bitnica koja je branila ulaz u malološinjski zaljev, prostor za vojsku, skladišta i osmatračnica. Do 1945. godine do vrha je vodila uspinjača koja je služila za dopremu sredstava.Sada je ostala očuvana samo njena trasa.

Na otoku Iloviku, s pučinske strane nalazi se napuštena obalna topnička bitnica sa pripadajućim nadzemnim objektima. Zajedno sa sličnim objektima na otocima Premudi, Istu i Molatu imala je zadatak zaustaviti pomorsku invaziju s otvorenog mora. Sastoji se od četiri topovska položaja, zapovjednog, komunikacijskog i skladišnog prostora, sveukupno otprilike 200m duljine. Na najvišem vrhu Ilovika nalazio se centar za upravljanje vatrom. Uz to u neposrednoj blizini postoji još nekoliko manjih bunkera i prokopa.

Ovime smo došli do kraja pregleda umjetnog podzemlja lošinjskog arhipelaga. Dakako da ovo nisu svi objekti, radi se samo o najvažnijima. Uz uobičajenu turističku ponudu naših obalnih mjesta, zanimljivo je posjetiti ovakva mjesta, pogotovo za vrijeme kišnih dana. Nažalost, iako se radi o višestruko upotrebljivim, velikim prostorima i potencijalnoj turističkoj atrakciji, objekti su osuđeni na daljnje propadanje i devastaciju.

I za kraj, jedna ''turistička'' fotografija, da ne završimo s bunkerima.