Tijekom vikenda 11.-13. rujna nastavljena su istraživanja u Bužimu. U akciji u kojoj su sudjelovali Tihomir Kovačević, Alan Kovačević, Tomislav Flajpan - Frf, Hrvoje Dragušica, Darko Višek te ljepši dio tima - Beata Prpić, Marijana Jelić i Melita Kovačev preronjen je Mali Vrbas i spojen sa izvorom Vrbas, ronjeno je u jami (već spomenutoj koja se traverzom spaja sa "izvorom"). Ovime je napravljen veliki pomak u istraživanju ovog sustava. Osim toga, istražena je i izmjerena Kalvarija, špilja na istoimenom brdu za koju postoje zapisi kako je nekada bila turski zatvor.

Da li je to uistinu bilo tako to ćemo ostaviti povjesničarima na guštanje. Naše impresije ronjenja u sustavu Vrbas i istraživanja Kalvarije zabilježene su na video vrpci, uskoro će biti spojene u vrlo zanimljiv dokumentarni film. Kao i uvijek kada smo u Bužimu, bili smo gosti našeg člana Milana Ćaćića - Majka, te Đurđice Butković koja je obavljala dvostruku dužnost - tajnice eko udruge "Bužimski izvori" i tajnice gradonačelnika grada Gospića.

Kada smo zadnji puta otkrili traverzu, Alan je u prospekciji Malog Vrbasa dao naslutiti da bi se mogao preroniti, a izračunom udaljenosti činilo se da bi se mogao spojiti negdje sa sifonom na početku Vrbasa i kako smo pretpostavljali - oko Majkovog jezera. Ekipa se pripremila. Speleo-ronilački tim je otišao do sifona u Malom Vrbasu, a tim za doček - Tihi i Marijana u Vrbas pokraj Majkovog jezera na čekanje.

Ronjenje kroz kanal u Malom Vrbasu jedno je od najzanimljivijih koje su naši speleo-ronioci imali prigodu izvesti. Do sifona se dolazi kroz uski kanal, dok je sam sifonski kanal otprilike širine raširenih laktova. U sifonu su ronili Alan i Frf. Noseći dvobocnike, prvi je krenuo Alan i to - na noge. Naime zbog uskoće prolaza nije bio siguran hoće li se moći igdje okrenuti ili se eventualno zaglaviti, pa je procjenio da će se na taj način lakše iščupati natrag. Iza sebe je "vukao" podvodnu kameru, a uskoro je za njim krenuo i Frf.

Evo kako su doživjeli ronjenje u Vrbasu:

"Alan i ja smo zaronili u sifon u Malom Vrbasu. Istovremeno smo radili i istraživanje i video-snimanje. Sam kanal je uzak no ipak dovoljno širok da se može preroniti. Uglavom su mu dimenzije 1m x 1m, na nekih 10m od ulaska u sifon ima manje proširenje gdje se čak može i okrenuti u kanalu. U produžetku kanal ide dalje i sužava se. Onda se dolazi do 2 nagla skretanja i na kraju se izranja u Majkovo jezero. Kompletno ronjenje je negdje oko 30-40m. Zbog specifičnosti samog kanala ovo ronjenje je bilo vrlo uzbudljivo. Stoga smo ga ponovili odmah čim smo došli u Majkovo jezero. Zaronili smo ponovo s kamerom do već spomenutog proširenja u kanalu i vratili se nazad. Onda smo nastavili s video snimanjem u samoj špilji do jame. Snimanje smo odradili jako dobro jer sam objekt je vrlo zahvalan za snimanje.

Na kraju špilje smo stigli do jamskog ulaza gdje je jezero i gdje sam ja sam zaronio 2 puta. Prvi puta sam zaronio do 15m dubine. Vidljivost nije bila najbolja, 3-4m. Bočne stijene padaju vertikalno kao u bunaru i izvor se podvlači pod poziciju s koje su Alan i Tihi vršili snimanje. U izvoru ima balvana, no nisu neki preveliki problem jer ima prostora za prolaženje. Iako je dogovor bio da se spustim do 10-ak metara, ja sam ipak otišao na 15m, zbog toga što sam na tih 10m bio još uvijek u bunaru, a vidio sam da se zidovi i dalje spuštaju.

Kako sam stigao na 15m, tada su se zidovi počeli širiti i otvorila se mala dvorana u kojoj se naziru balvani. Izronio sam van i prenio impresije. Slijedio je dogovor da odem zaroniti još jednom jer nisam došao do kraja, obzirom da su predviđalnja dubine bila na početnih deset metara.

Krenuh ponovno u zaron, no vidljivost više nije bila ni blizu tako dobra kako je bilo u prvom zaronu. Sediment sa stijena je sada bio u vodi. No spustio sam se ipak ponovno na 15m i oprezno krenu dalje u istraživanje. Kada sam se spustio još koji metar, tada sam tek vidio "dno".

U stvari je to čep od balvana i kamenja na dubini od 20-21m. Promotrio sam situaciju i uvidio da postoji prolaz dalje. Provukao sam se kroz to provlačenje koje nije preusko pa meni ne izaziva klaustrofobiju. Kako sam prošao u provlačenje otvorio mi se novi kanal spljoštenog oblika, oko 5m širine i oko 1m visine. Stijene su svijetle boje i nema puno sedimenta na njima. Od pozicije gdje sam se provlačio, kanal skreće na lijevo i spušta se u dubinu lagano pod kutem od oko 45 stupnjeva. Pratio sam kanal do kraja i došao na dubinu od 28m.

Tamo je nekakva dvorana pod vodom i gdje dno prekriveno svijetlim šljunkom i kreće u uspon, a plafon nestaje. kako vidljivost nije bila predobra više od ovoga nisam uspio vidjeti. Obilježio sam na reel-u duljinu da možemo na suhom provjeriti i lagano krenuo u izron. Kada sam opet prolazio kroz provlačanje tako mi se vidljivost pogoršavala zbog dosta čestica sedimenta s zidova i plafona. Na kraju sam izronio nakon oko pola sata ronjenja i prenio ostatku ekipe dojmove i zapažanja.

I sve mi se čini da ćemo barem još jednom ponoviti ronjenje u ovom objektu. Krenuli smo nazad kroz špilju i još malo odrađivali snimanje. Kako je preronjavanje sifona ostavilo dojam na Alana i mene, odlučili smo ga još jednom preroniti. To je bilo jače od nas i izguštali smo se još jednom prolazeći kroz uzane prostore Malog Vrbasa.

Ostatak ekipe je prošao kroz Veliki Vrbas. Na kraju smo se raspremili i odradili snimanje i intervjue. No to nije sve, još smo razmotali reel i izmjerili da sam zaronio ukupno 45m u daljinu. Sve u svemu jako dobar objekt s jako dobrim ronjenjima koja ćemo sigurno ponoviti jer namjeravamo povezati čitav sustav bužimskin izvora."

Alan je odradio teži dio poslova u ta dva vikenda. Osim prvog otkrića, odnosno njegovog i Lukinog prolaska kroz nove dijelove špilje, te ronjenja u Malom Vrbasu, odradio je i vrlo naporno snimanje video kamerom, što van objekta, što u njemu i u sifonu. Kako naše filmove nastojimo raditi na najkvalitetniji način, od razrađivanja scenarija do traženja najboljih mjesta za kameru, postavljanja rasvjete, brojnih ponavljanja, za svako snimanje nosimo i hrpetiine opreme - od akumulatorskih baterija, podvodne i druge rasvjete te teških tronožaca, pa ako tu uračnamo i speleološku i ronilačku opremu to još posebnu težinu dobiva i u ovakvim objektima sa vodom. Nakon svega toga morao je još u desetak dana napraviti montažu.

Međutim, to nam nikada nije teško jer znamo da konačni rezultat - dobar dokumentarni film ne nastaje lako, a kada ugleda svjetlo dana, onda smo dodatno ponosniji jer ipak ostavljamo nešto opipljivo za povijest.

Nakon odličnih istraživačkih rezultata na ovom području i uspješnog ronjenja te subote, ekipa se opustila uz pjesmu i ličko ognjište u Majkovoj kući. To ipak nije omelo sutrašnju akciju i istraživanje Kalvarije.

O tome više u idućim tekstovima, ali dodajmo još da je dokumentarni film "Traverza Vrbas", odnosno "The Vrbas Through Cave" prikazan na Svjetskom kongresu o kršu u Plitvicama gdje je, zajedno sa filmom o Rokinoj bezdani sa ovogodišnje ekspedicije (oba u engleskoj sinkronizaciji) izazvao oduševljenje tako da se tražilo još filmova. Eminentnom skupu stručnjaka prikazan je i film "Una -205m" o istraživanju naših speleo-ronioca u tom izvoru, kada je Gigi Casati došao do dubine od 205 metara.

Vezani članak: Kalvarija u Bužimu

Prilozi: NACRT SUSTAVA VRBAS