Naslovnica // Aktivnosti // Akcije // Prvo speleoronjenje na dah u izvoru Cetine

Prvo speleoronjenje na dah u izvoru Cetine

PDF
Ispis
E-mail
Autor Tihi
Srijeda, 15 Lipanj 2011 14:04

Krajem svibnja ove godine na jednom od izvora Cetine - Glavašu izvršena je prva speleo apnea ili uron ronioca na dah u neki potopljeni speleološki objekt.
Cilj i težište akcije bila je provjera utjecaja hladne izvorske vode (temperature ispod 9 stupnjeva celzija) na ronioce sa bocama na komprimirani zrak te na mlade i perspektivne slobodne ronioce (apneaše) i spoznaje o njihovim psihofizičkim osobinama u ekstremnim uvjetima, gdje su se trebale ustanoviti mogućnosti, izdržljivost, znanje i vještina.

Ujedno, to je izvrsno iskustvo i provjera spremnosti speleo-ronioca (koji su tijekom akcije u izvoru bili kao osiguranje) za buduća istraživanja ovog izvora ali i za spašavanja u dubokim izvorima ili sličnim speleološkim objektima sa vodom. Što se tiče ronioca na dah oni su bili pod monitoringom pshihofizičke spremnosti. Drugim riječima, pažljivo su se pratile i zapisivale njihove reakcije na prvo ronjenje u ekstremnim uvjetima, kao što je speleološki objekt. Čitav tijek akcije detaljno je zabilježen na video i fotografskom zapisu. Napravljeni su i trenutni zapisi svakoga pojedinog apneaša i njihovi trenutni dojmovi po izronu iz dubine izvora.

Posebno težište je bilo na praćenju psihološkog učinka na apneše, nakon izvedenog ronjenja u otvoreno izvorsko grotlo sa slatkom vodom, koje se sužava u dubinu, osjećaj razlike u širini prostora, brzo gubljenje danje svijetlosti, te utjecaj vrlo hladne vode (potpuno drugačiji uvijeti od mora!). Jedan takav uron zahtijeva razvijanje posebne koncentracijske pripreme. Svih naših pet apneaša to je besprijekorno odradilo. Za njih je to bila dobra provjera samouvjerenosti i jedan novi sportski izazov, koji bi s vremenom mogao prerasti u novu sportsku disciplinu u Hrvatskoj.

Znamo da je naša zemlja klasična zemlja krša i velikog broja dubokih krških izvora. Organizator ove akcije je speleološka udruga DINARIDI - DISKF, uz suorganizaciju Ronilačkog kluba NEMO-ADRIA, podrške Specijalističkog ronilačkog tima Hrvatskog Crvenog križa i punionice Cetina voda kao glavnog pokrovitelja.
Upravo Dinaridi društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena se ističe u istraživanjima naših dubokih krških izvora. Od šest izvora preko sto metara DDISKF je istražio njih pet sa njihovim skicama i nacrtima i našoj javnosti otvorio još do sada nepoznata saznanja. Javne ustanove, Nacionalni parkovi, parkovi prirode i neke druge organizacije služe se tim podacima i unose ih u svoju podlogu zaštite i gospodarenja tim prirodnim resursima. Podsjetimo, najdublje istraženi izvori u Hrvatskoj su:
izvor Une -205 metara (DDISKF);
Gorske oči Sinjac kod Plaškoga -155 m (DDISKF);
Izvor Kupe -154 m (DDISKF); Izvor Krnjeze -106 metara (DDISKF);
Izvor Gacke – Majerovo vrilo -104 m (DDISKF) i
izvor Cetine-Glavaš sa 115 metara u najdubljoj točki (više istraživača).

Ovakvi poduhvati zaslužuju punu pozornost i pažnju javnosti, kada se zna da je to sve napravljeno amaterski, odnosno bez ikakve novčane naknade, već samo uz veliki entuzijazam i razumijevanje u današnje vrijeme rijetkih sponzora.

O Cetini...
Cetina izvire na nadmorskoj visini od 385 m na sjeverozapadnim obroncima Dinare blizu sela Cetina (po kojem je rijeka i dobila ime), 7 km sjeverno od Vrlike. Duga je 105 kilometara i ulijeva se u Jadransko more kod Omiša. Mnoge priče kruže o nastanku njenog imena. Nastale kroz stoljeća neke priče su se ipak izdvojile od drugih, kao na primjer priča koja kazuje kako su prvi hrvati, spuštajući se iz sjevernih krajeva Europe prema toplome dalmatinskome jugu, naišli na rijeku koja ih je neobično podsjećala na "Cetyniu", rijeku koja teče kroz južnu Poljsku, njihovo zadnje nomadsko boravište. A još je izvjesnija priča po kojoj je Cetina dobila ime od njenog latiniziranog imena "Kentona", kojim ju je okrstilo pleme Dalmata. Tadašnji Hrvati su brzo to ime "kroatizirali" u Cetinu.

To je i područje od velike povijesne i arheološke važnosti. Na obalama i okolnim padinama planina koje okružuju Cetinu, vrlo su bogata arheološka nalazištia. Arheolozi su u okolnom kršu i cetinskome mulju pronašli mnoge artefakte , kao što su sjekire iz kamenog doba, štitovi rimskih legionara, osobne stvari srednjovjekovnih težaka i mnoge druge predmete… No osim povijesne i arheološke važnosti, Cetina ima i svoj neprocjenjivi značaj kao nepresušno blago čiste i pitke vode. Stoga su itekako značajna sva istraživanja koje se provode na takvim rijekama i u njihovim izvorima. Jedan od izvora rijeke Cetine - Glavaš je potopljena jama duboka preko 110 metara, promjera četrdesetak metara koja se u dubini postepeno sužava.

Za ovakve tipove krških vrela znamo upotrijebiti i sinonim ''gorske oči''. Na brdu iznad jezera nalazi se i pravoslavna kapela iz 1939. godine, kao zadnje počivalište jednog bračnog para. To je mjesto odakle se pruža izvrstan pogled na modro-zeleni izvor, kristalne bistroće koja doslovno mami da uronite u njegove dubine.

O akciji...
U subotu, 21. svibnja 2011. zajedničkom akcijom speleo ronioca DDISKF, Specijalističkog ronilačkog tima Hrvatskog Crvenog križa, RK NEMO:ADRIA, nekoliko mladih odvažnih hrvatskih apneaša, hrvatskih rekordera, reprezentativaca u ronjenju na dah iz Splita i Zagreba, u kristalnoj i hladnoj vodi dokazalo je svoju psihofizičku spremnost za velike poduhvate u svijetu ekstremnoga ronjenja i to baš u Hrvatskoj, zemlji s tisućama mogućnosti s najljepšim morem i dubokim krškim izvorima.

Akcija je počela temeljitom pripremom; jezero je preprečano speleološkim užetom, na sredini kojega je postavljeno drugo uže žute boje, opterećeno utezima i kroz sredinu izvora okomito spušteno do dubine od maksimalnih 45 metara, zbog sigurnosti.
Speleo-ronioci i ronioci za osiguranje postavljeni su na slijedećim dubinama:
Tomislav Flajpan - Frf (DDISKF): 43 metra dubine,
Damir Pavelić (DDISKF): 30 metara dubine,
Antun Kovačević (SRT HCK/ DDISKF), Davor Ostrman – Oskar (DDISKF): 20 metara dubine
Alen Milošević (DDISKF): 10 - 15 metara, ujedno i podvodni video snimatelj,
Alan Kovačević (DDISKF; ''24 sata''): do 20 metara, snimatelj i glavni organizator akcije,
Mirko Šestić, Marjan Radović (SRT HCK / RK NEMO-ADRIA) ; 0-10 metara, M. Radović ujedno i podvodni fotograf, te
Damir Zurub, (Magazin „Roniti se mora“): 10-15 metara, podvodni snimatelj

Apneaši iz Splita i Zagreba počeli su se prilagođavati na hladnu vodu i pripremati za uron, a nakon zarona tima za osiguranje i njihovog postavljanja na zadane dubine, akcija je počela.
Po prvi puta u Hrvatskoj zaronili su na dah u jedan potopljeni speleološki objekt:

  • Magda Milas - 30 metara, vrijeme 1:10,
  • Veljano Zanki – 42,6 metara, vrijeme 1: 24,
  • Lidija Lijić – 22,2 metra, vrijeme 1:33,
  • Bruno Šegvić - 42,6 metara, vrijeme 1:30
  • Tomo Vrdoljak – 43,4 metra, vrijeme 1:51, bez peraja

Temperatura vode od 6-8º C,  zapisničar i evidencija zarona: B. Prpić

Zadnji apneaški uron krenuo je u 12.33 sati, a cijela akcija je uspješno završena nešto poslije 13 sati izlaskom zadnjeg ronioca nakon dekompresije. Važno je napomenuti da se izvor vrlo brzo muti zbog većeg broja ronioca i ispuštanja zraka iz regulatora koji diže okolni mulj i sediment iako ronioci nisu niti u jednom trenutnu dolazili u dodir sa okolnim stijenama, što je dodatno ograničavalo vrijeme za izvršenje akcije.
Nakon izlaska svih ronioca još su se neko vrijeme na izvoru mogli primjećivati zaostali mjehurići zraka što su konstantno izlazili kroz šupljine u stijenama i davali dojam da još netko roni. No ipak, do 19 sati navečer izvor se potpuno razbistrio.

U to popodne i vrijeme se pokvarilo pa je sa Dinare došla masa crnih oblaka i donijela kratki ljetni pljusak koji ipak nije omeo dobro raspoloženje. Jedna od sudionica, mlada apneašica Magda Milas ovako je opisala svoj uron:
''Moram priznati da sam bila iznimno uzbuđena kada mi je pripala čast da prva zaronim na dah i doživim ovo nevjerojatno iskustvo. Do otprilike 5 m dubine jezero je prostrano, dobre vidljivosti oplahnute modro-zelenom bojom, a nakon toga kreće stjenoviti dio koji se znatno sužava na svega nekoliko metara širine. A onda tamna rupa koja se doima, kao da ide u beskrajnu dubinu.
Cijelo vrijeme se roni uz konop, a oko vas se prožimaju prekrasne svjetlo smeđe stijene. Na otprilike 17 m dubine pojavljuje se dodatno suženje, sve više nastupa mrak, koji svojim lampama razbijaju ronioci iz osiguranja. Došla sam do 30 m dubine i tu sam stala. Moram priznati da mi nije bilo svejedno nastaviti. Nisam navikla roniti u ovako uskim prostorima, a budući da stalno ronimo u prostranom moru malo me počela hvatati klaustrofobija, jer se na ovoj dubini prostor znatno suzio, a i mrak je sad stvarno došao do izražaja.
Okrenula sam se i krenula prema površini. Kakvo iskustvo! Fantastično!

Sad mi je žao što nisam bila dovoljno hrabra i išla do Frfa, no nadam se da će biti opet prilike iduće godine! U usporedbi s ronjenjem na dah u moru, ovdje je znatno lakše kompenzirati pritisak, iako je voda bila poprilično hladna. Također je olakšavajući faktor za ronjenje na dah taj što je za ronjenje u slatkoj vodi potrebno manje olova nego kad se roni u moru.''

Čitavo vrijeme svi apneaši su bili pod punom pažnjom svojih kolega speleo-ronioca iz DDISKF-a, ronioca ronilačkog kluba Nemo Adria i Specijalističkog ronilačkog tima Hrvatskog crvenog križa.
Svi apneaši su osiguranje ocijenili jednom riječju - odlično. Akcija je također bila i vježba SRT ronioca Hrvatskog crvenog križa, novo-oformljene ekipe, opremljene i pripremljene za djelovanje u slučaju težih elementarnih ili drugih nepogoda. Zahvaljujući suorganizatoru i sponzoru, punionici ''Cetina'' vode ovakav događaj je proslavljen uz dva janjca, pršut, ovčji sir te čašama punim čiste i bistre pitke vode Cetine, izravno sa njenog izvora.


Fotografije:

Marjan Radović (podvodne), Marjan Prpić - Luka, Elizabeta Žalac i Tihomir Kovačević
(Više u galeriji)



AddThis

Skup speleologa Hrvatske 2012.