Četveročlana ekipa krenula je oko 8 u jutro iz Zagreba u jednom vozilu do zaseoka Grbe, pored Plaškog. Parkirali smo na kraju kolnog puta prema pećini Grbe. Nakon gableca smo se počeli opremati i odmah kod vozila svi smo obukli neoprenska odijela. Složili smo 3 ronilačke konfiguracije te natovareni olovima, dvobocnicima, užetom i ostalom opremom koritom potoka došli do mjesta ispod okomite stijene gdje sada izvire potok Grbine

Međunarodnu speleo-ronilačku ekspediciju ''Ponor Kovači – Ričina 2013'' organizirala su društva: Dinaridi - Društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena (DDISKF) iz Zagreba i SD ''Mijatovi dvori'' iz Tomislavgrada, te RK Neretva iz Mostara, Biospeleološko društvo u BIH i Hrvatsko biospeleološko društvo kao suorganizatori.

Ekspedicija je održanana području Duvanjskog i Livanjskog polja, a trajala je od 24. kolovoza do 08. rujna 2013. godine. Voditelj ekspedicije bio je Ivan Buntić iz SD Mijatovih dvora, organizacijski voditelji Tihomir Kovačević Tihi, voditelj znanstvenog tima Roman Ozimec, voditelj speleoronilačkih istraživanja Alan Kovačević i Marijana Jelić kao tajnica ekspedicije. Na ekspediciji je bilo ukupno 44 sudionika - speleologa, speleoronioca i znanstvenika.

Ekspedicija je ušla u svoj deveti radni dan. Do danas je uglavnom rađeno u Ponoru Kovači u koji su svakodnevno ulazile speleo - ronilačke ekipe. U ekstremnim uvjetima istraživanja uspjelo se istražiti oko 1000 metara novih kanala.

25. kolovoza 2013. službeno je započela ovogodišnja speleoronilačka ekspedicija. Početna točka odlaska iz Zagreba, bila je baš kao i prije 27 godina - ispred Večernjeg lista. Članovi ondašnjeg DISKF-a krenuli su na ekspediciju put Durmitora u Crnoj Gori, a današnjeg DDISKF-a prema Bosni i Hercegovini, u bližu okolicu Tomislavgrada.
Od ekipe koja je krenula na ekspediciju 1.  kolovoza 1986. tu su opet Tihomir Kovačević - Tihi i Krunoslav Hornung. U intervjuu za Večernji lsit, Tihi je rekao kako se većina tadašnje ekipe rasula po svijetu, ali su njihovi potomci naslijedili ljubav prema istraživanjima podzemlja i nastavili njihovim putevima.

Nakon 6 mjeseci kiše i lošeg vremena svanulo je sunce. A mi smo se sjetili da bi u pola bijela dana za vrijeme najveće žege mogli lupit izrazito napornu trening akciju u obližnju nam svima znanu i dragu Veternicu. Kako je grah pao da se nemre ići u subotu na akciju, isto je tako pao da se ide u nedjelju po najvećem zvizdanu.

Neke stvari su nezaobilazne, tako i eko akcije na Korani kod Drežnik Grada. Ove godine se potrefila na Dan planete Zemlje, u sklopu akcije „Zelena čistka“ provedene u skoro cijeloj Hrvatskoj. Obala ovog dijela Korane izgleda sve ljepše i ljepše, iskrčeno je dosta šikare i trnja, izvučene tone smeća (nažalost). Ove godine opet smo se vratili na strminu na kojoj je neophodno korištenje speleoloških znanja i speleološke opreme. I temeljito smo je počistili. Izvučene su kante stakla i krupnog otpada, raščistili šikaru i proširili pogled na Koranu. Biti će potrebna još jedna akcija u kojoj ćemo prorijediti zarasla stabla u donjem dijelu strmine i to će biti to. A do tada ćemo se malo baviti i još nečim što volimo – speleologijom. Tako smo drugi dan krenuli u speleoronjenje u Kuruzovićki, rekognisciranje terena oko Lipovače, pregledavanje nekih novootkrivenih jama, pa i nekih starih, još uvijek (kažu) neistraženim do kraja.
O tome i malo više od toga idemo tragom Frfovog pera iz njegove riznice sjećanja...

U subotu 13.4.2013. na zbornom mjestu Dubrava održana je smotra Specijalističke postrojbe civilne zaštite Grada Zagreba. To je četvrta i posljednja u nizu smotri čiji je cilj bio upoznati pripadnike Specijalističke postrojbe sa svojim zbornim mjestima (prije Dubrave održane su smotre na zbornim mjestima Sljemenska žičara, Jankomir i Novi Zagreb).

Proteklog vikenda, 8. i 9. ožujka u Šibeniku i Karlovcu predstavljena je ekološka akcija koju će za Svjetski dan voda organizacijski provesti naše društvo u pet hrvatskih gradova istovremeno. Uz igre i zabavni program, provedene su i radionice za najmlađe, od kojih se izdvaja laboratorij i natječaj za najbolji crtež sa speleološkom tematikom. Klincima i klincezama pokazana je speleološka i ronilačka oprema, a šarene spravice privukle su mnogo zanimanja, ali i raznih pitanja... Od takvih izdvajamo "da li ima vukova u špilji?", "Jesu li vas kad napali vukovi u špilji", itd. Srećom pa nikada nisu čuli za Karakonđulu, legendardno špiljsko čudovište poznato svim speleolozima, inače bi pitanja otišla tko zna u kojem smjeru. Ipak, na naša protupitanja da li su ikada čuli za koju špilju u Hrvatskoj, znaju li možda koja je najveća, najdublja i slično... (odgovor je bio "ne"), dobili smo protupitanje znamo li mi "koja je najmanja špilja?"
Nakon naših upitnika iznad glave, brzo smo dobili odgovor - "Paukova špilja".
Pa se ti, eto, nadmudriuj s klincima.
Slijedeće predstavljanje eko akcije, našeg društva i speleologije, kao i druženje sa najmlađima, je 16. ožujka u Osijeku, i 17. ožujka u Varaždinu.
Vidimo se!

Nakon poduže pauze pao je dogovor da se barem dio ekipe trzne i sjuri u poznato nam područje. Tako je odrađen vikend 02.-03. veljače 2013. Pošto je većina ekipe u petak navečer profeštala Šljivin ročkas i dobro se zabavila, uzročno posljedična veza je izazvala startanje u netipičnom subotnjem terminu – kasno popodne i , osim Zuruba, koji je s mladom damom Ninom ujutro zbrisao na Plitvice na fotosession. Alan Meli i ja u već spomenutom popodnevnom terminu i pretovarenom Golfu također krenusmo put Drežnika.

Ovo nije još jedna vijest o preronjavanju sifona. Ovo je samo pregled uzbudljivog tjedna kojeg su doživjela i preživjela dvoje DDISKF-ovaca. Zapravo jedan i pol (Zuky još uvijek te nismo službeno primili :p). Unatoč silnim novinskim, internetskim i inim napisima o predratnom stanju u Libanonu (zbog stanja u Sirji), a ponegdje čak i zabrane odlaska, ipak nismo mogli odoljeti pozivnici Libanonskog ronilačkog saveza na natjecanje u podvodnoj fotografiji.